Ofcino mini igralište

Medena Kata

Kore:

Sastojci:
- 2 jaja
- 2 dag masti
- 2 žlice meda
- 3 žlice mlijeka
- 15 dag šećera
- 45 dag brašna
- mala žlica sode bikarbone

Priprema:
U posudi razmutiti 1 jaje, dodati mast, med, mlijeko i šećer pa prokuhati. U vruću smjesu umiješati brašno, drugo jaje i sodu bikarbonu. Brzo izmiješati, podijeliti u 4 dijela i razvaljati prije nego se smjesa ohladi(!).

Krema:

Sastojci:
- 3 dl mlijeka
- 3 žlice brašna
- 1 vanilin šećer
- 20 dag margarina
- 20 dag šećera

Priprema:
Kuhati zajedno sve sastojke osim margarina. Kad se smjesa ohladi, u nju umiješati margarin.

Kolač slagati:

kora
krema
kora
pekmez
kora
krema
kora

objavio crna_ofca u 10. veljača 2007 17:37:00 | 3 komentara

Slane kifle

Umijesiti tijesto od:
1kg brašna
2 jaja
2dl ulja
2 male žlice soli
2 male žlice šećera
1/2 litre mlijeka
1 kocka svježeg kvasca

podijeliti ga na sedam dijelova
ostaviti 20-30 minuta da odstoji
svaki dio razvaljati posebno na debljinu 1/2 prsta (3-5mm) okruglog oblika
izrezati na 8 trokuta, na svaki trokut staviti komadić šunke, zarolati počevrši od šire strane
poredati na pleh s malim razmakom da se ne dodiruju, držati na sobnoj temperaturi da se dignu
peći na 200 stupnjeva
prije pečenja gornji dio namazati žutanjkom i staviti malo margarina

objavio crna_ofca u 6. veljača 2007 0:08:00 | 0 komentara

Time for food

Ovaj smo dobile ili od Andree ili od Barbare, i danas je jako dobro prosao na Vekyjevom tulumu, i mnogi su tražili recept, pa evo ga:)

Voće izgubljeno u magli

Sastojci:
- pola litre Hole vrhnja
- 3 preljeva za torte
- 3 kisela vrhnja
- 3 želatine
- 20 dekagrama šećera
- piškote
- voće

Priprema:
Pola litre Hole vrhnja izraditi s deset dekagrama šećera i u to ubaciti dva vrhnja. U preostalo vrhnje otopiti tri želatine i zagrijati. Kad se to zagrije sve pomiješati i dodati još deset dekagrama šećera. To preliti po piškotama koje smo namočili u mlijeko i složili u pleh. Na to dodati voće po želji i preko svega preliti preljev za torte. Poslužiti hladno.

objavio crna_ofca u 21. siječanj 2007 1:46:00 | 5 komentara

chick lit haiku

My nail is broken
expensive french manicure
can't solve everything

Versace on sale
long lines in front of boutique
being pretty costs

True love never dies
pretty roses sent by mail
frog becomes a prince

Broken heart can heal
journal, wine and chocolate cake
never give up hope

Fancy restaurant
chianti and caviar
life is really good

Lonely, busy, sad
career instead of children
paycheck cannot love

Left for younger girl
sad love movies on TV
empty tissue box

Tears on her pillow
wearing waterproof make-up
evenings always hurt

Chinese food to go
single women rarely cook
yoghurt in the fridge

putting on black dress
ready to be heartbroken
just to feel something

Goodbye once again
life is full of sad stories
divorce is pricey

Liar till the end
the lamest excuse ever
it's not you, it's me

objavio crna_ofca u 12. siječanj 2007 0:26:00 | 0 komentara

Advanced Global Personality Test Results

objavio crna_ofca u 4. siječanj 2007 1:24:00 | 1 komentara

To boldly go...

Baš sam se ulijenila s blogom. Htjela sam vam već davno pokazati slike iz jedne zanimljive šetnje. Mlkvica, Veky i ja smo krenuli u potragu za planetima. Svi ste već čuli priču o planetima postavljenim po Zagrebu, koji bi skupa s Kožarićevim Suncem trebali reprezentirati Sunčev sustav. Mi smo ih odlučili pronaći. Otprilike smo se informirali o njihovim lokacijama, i krenuli u ekspediciju. Počeli smo sa Suncem (klasika, kliknite na sličicu za veću:):

I na kraju Mars:

Jupiter je negdje na Šalati, no ta ekspedicija nas tek očekuje.

E da, ne smijete nikome reći, ali Mlkvica je maznula Mars:)

I za kraj, jedna stvarno opaka slika:

objavio crna_ofca u 11. studeni 2006 20:51:00 | 13 komentara

Dobrotvorne aukcije

Evo i mene na tren, ali žurim. Samo sam vas htjela pozvati da dođete na aukcije.hr tamo se priružite dobrotvornim aukcijama I meni znanja. Aukcija ima za cilj prikupljanje novčanih sredstava za nabavu specifične softverske opreme za osobna računala prije svega slijepih i slabovidnih učenika koji pohađaju redovne škole, ali i drugih slijepih koji se služe ili bi se htjeli koristiti osobnim računalom. Jako sam ponosna na cure iz Radionice snova jer su se još jednom odazvale akciji i pomogle. Tamo možete, među ostalim, kupiti i moje sljedeće radove:

I only eat candy


Zovem se Crvena


U aukcijama sudjeluju i mnogi poznati ljudi, među ostalima i Željko Pervan, Predrag Raos, Vlatka Pokos, Zoran Vakula, Anja Šovagović, HNS, Dinamo, Hajduk... ma da ne nabrajam, pogledajte na ovoj stranici.

objavio crna_ofca u 29. listopad 2006 11:22:00 | 2 komentara

You're Beautiful

Kad biste ju sreli na ulici, nikada ne biste rekli da je posebno lijepa ili zanimljiva, no čim bi skinula odjeću, pretvarala se u čisti seks. Drugačije se kretala, drugačije govorila i drugačije su joj svjetlile oči. Ispružila bi ruke iznad glave, izvila leđa i pružila pupak na poljubac. Tada za mene nije postojalo ništa drugo, njeno tijelo je bilo hram koji je trebalo obožavati, jer u protivnom za mene nema života.
Samo sam ju u tim trenucima zaista volio. U vrijeme dok je bila odjevena za mene je bila nužno zlo, gusjenica koju podnosiš zato što želiš vidjeti leptira. Nisam siguran ni jesmo li bili u vezi. Ona sigurno je, no nikad se nije činila kao da ju zanima što ja o tome mislim. Bilo joj je dovoljno panično me voljeti, grčevito se držati za mene, da se odjednom samo ne okrenem i odem. Mislila je da je njena moć u tome što se brine za mene. Ni u sto godina joj ne bi palo na pamet da me je uz sebe vezala svojim tijelom, svojim malim ružičastim bradavicama i oblim listovima.
Nemojte krivo shvatiti, nikad nije bila nešto posebno u krevetu. Legla bi na leđa, pustila me da joj radim što želim, a kad bi počela svršavati, zabola bi mi nokte u leđa. Ipak, način na koji joj se koža ježila pod mojim prstima, na koji je rukom sklanjala kosu s lica... Sam njen dah me nevjerojatno palio. Mislit ćete da sam lud jer sam ju odlučio zaprositi zbog načina na koji joj se vrat spaja s ostatkom tijela. Bila je prilično konzervativna, mislim. Rijetko bi mi ispunila želju i šetala gola po stanu.
Jednom sam ju nagovorio na noćno kupanje. Njena bosa stopala na šljunku bila su bogovski prizor. Mjesec joj se odražavao u nalakiranim noktima. Svršio sam čim sam joj dotakao bokove. Je li to bila ljubav? Ne znam, ali za mene je to bio najjači osjećaj na svijetu. Bila je moja božica, bez nje moje postojanje nije imalo smisla. Uskoro je počela shvaćati koliko mi znači njeno tijelo, no sve je krivo povezala.
Jednu večer se spakirala i rekla da odlazi. Optužila me za mnogo toga, i nijednom nije bila u pravu. Stvar nije bila u seksu. Nikad. Pokušao sam joj objasniti da mi njeno tijelo nikad nije bilo objekt nego religija. Luđački je vrištala na mene da sam lud. Morao sam ju zaustaviti po svaku cijenu. Morala je postati dio mene prije nego netko drugi položi svoje ruke na nju.
Odlučio sam u trenu. Čvrsto sam ju zgrabio oko struka i odvukao u kuhinju. Vrištala je, no prekrio sam joj usta. Sa stalka sam uzeo najveći od noževa. Stavio sam joj ga pod grlo lagano, nježno. Objasnio sam joj da ne smije vrištati ako ne želi umrijeti. Klimnula je glavom, u nevjerici. Nije mogla shvatiti što radim. Naredio sam joj da se skine, a kad je oklijevala, sam sam joj razrezao haljinu koju je nosila. Čim sam ugledao to tijelo, postao sam svjestan svoje slabosti. Znao sam da moram brzo djelovati, jer ako budem puno razmišljao, nikad neću smoći snage ozlijediti to predivno tijelo. Prišao sam joj. Plakala je. Klela se da me voli i preklinjala me da ju ne povrijedim. Poljubio sam ju da ju utješim, a za vrijeme poljupca primio sam joj glavu i presjekao vrat brzim pokretom.
Nikad neću zaboraviti njen pogled dok je padala na tlo. Nisam joj smio ostaviti vremena da se cjenka za svoj život, jer je znala moju cijenu. Samo se ugasila, na tlu u crvenoj mrlji koja se širila. Stao sam nad nju. Krv je na njenoj bijeloj puti izgledala kao umjetničko djelo. Bio sam strašno uzbuđen. Spustio sam se na koljena u krv i vodio ljubav sa svojom boginjom. Bilo je nadzemaljski, bio sam siguran da se tako osjećaju samo anđeli. Žalio sam što će to božanstveno tijelo pojesti crvi. Nisam mogao dopustiti takvo razbacivanje ljepote. Morala se naći u meni da bi postala dio mene.
Legao sam uz nju još jednom, i zagrlio ju svom snagom. Dugo sam ispitivao njeno tijelo, i na kraju se odlučio za bedra koja sam toliko volio. Utisnuo sam joj poljubac na hladnu kožu bedra, a onda svom snagom zagrizao. Okus njene krvi i mesa miješao se s osjećajem propadanja i ludila dok sam polako padao u nesvijest.

objavio crna_ofca u 12. rujan 2006 13:57:00 | 7 komentara

Koja je mračna tajna vašeg omiljenog techija?

Mazno sam se protegnula u Svenovom zagrljaju. Još je bilo prerano za ustajanje, no nisam željela ponovno zaspati. Umjesto toga, odlučila sam još malo uživati u prizoru usnulog ljepotana pored mene. Sven uopće nije bio moj tip, i baš zbog toga mi je bio toliko uzbudljiv. Dotaknula sam mu usne. Okrenuo je lice prema meni. Ruku sam mu položila na snažna prsa, a rep ovila oko struka. Rep? Čekaj malo, ja imam rep? Brzinom svjetlosti iskočila sam iz kreveta, ne pazeći nimalo na svog uspavanog Apolona. Stala sam pred ogledalo i promotrila se od glave do pete. Pa još jednom od glave do repa. Stvarno mi je izrastao rep. Nisam mogla vjerovati. Otkada znam za sebe, maštala sam da imam rep, i sad se to stvarno dogodilo. Bio je baš kao iz mojih snova; dovoljno dugačak da ga dvaput ovijem oko bokova, prekriven nježnom dlakom i prugast. Promatrala sam svoje tijelo iz svih raspoloživih kuteva. Nikad nisam bila posebno zadovoljna njime. Pokušala sam raditi na njemu, no moja prirodna lijenost ograničila me na bojenje kose i tetovaže. Tako je možda postalo neobičnije, no nipošto ljepše. Ovaj je rep definitivno popravljao dojam. Izgledala sam puno elegantnije, barem u mojim očima. Čak mi je i pogled postao nekako svjetlucaviji, zeleniji. Dobacila sam jedno “mijau” ogledalu i okrenula se svom vrlo ljutom ljubavniku.
“Zašto si me probudila?”, zanimalo ga je.
“Narastao mi je rep, eto zašto.”
“Opet ti s glupostima o repu, i to u rano jutro. Ako već želiš biti budna, mene pusti da spavam.”
“Ne, stvarno”, prišla sam mu mačkastim korakom. “Narastao mi je rep”, rekla sam i prešla mu njime preko prsa. Skočio je kao opečen.
“Isuse Kriste, što je ovo? S čim me to zajebavaš?”, viknuo je.
“Ničim, narastao mi je rep, vidi”, rekla sam, okrenula mu leđa i primakla mu guzu, da bolje vidi. Bacila sam pogled preko ramena. Izgledao je kao da mu je jako zlo.
“Koji kurac...”, užasnuto me gledao. Mene je groza na njegovom licu zabavljala.
“Znaš da oduvijek želim rep, dragi. Konačno mi je netko gore ispunio želju. Konačno je izrastao, baš kakvog sam željela.”
“O Bože, odvratno, mislim da ću povratiti. Bolje da odem”, rekao je moj (do maloprije idealni) muškarac. Počeo je skupljati svoju odjeću po stanu.
“Hej, čekaj malo!”, protestirala sam. “Pa pričali smo puno puta o mom repu, i svaki put si rekao da bi ti se sviđao. Pričao si što bi sve radio s njime, i...”
“Halo, luđakinjo, jesi li stvarno mislila da sam ozbiljan? Dovraga, imaš rep! Normalni ljudi nemaju rep! Otkuda ti on uopće? Idem”, rekao je i zalupio vrata za sobom. Bijesno sam ošinula repom zatvorena vrata. Lažljivac! Kako je mogao reći da će voljeti moj rep, a onda ovako? Opsovala sam sve što sam znala zatvorenim vratima, a onda se zabrinula na tren. Vjerojatno je reagirao sasvim normalno, i vjerojatno će od sada na dalje tako reagirati svaki muškarac u mom životu. Je li ovo bio kraj mog ljubavnog života? Zaključila sam da vjerojatno je, no predugo sam željela taj rep da bih sad bila razočarana zbog sitnice poput muškaraca. Veselo sam skočila na noge i krenula se obući za posao. Dok sam kopala po ormaru, postala sam svjesna jedne tužne istine; traperice nisu napravljene za ljude s repom. Trebala mi je pomoć golemih škara, no uskoro je moja guza bila stisnuta u trapericama, a rep je veseo mahao. Odnekud se pojavila moja mačka i počela ga loviti kao da je to najprirodnija stvar u životu. Sad sam znala na čiju potporu i vjernost mogu uvijek računati. Šetnja do posla nije bila toliko ugodna koliko sam se nadala. Zamotala sam rep oko sebe i mnogi su prolaznici mislili da je pojas, no jedna bakica je toliko užasnuto vrisnula da je uskoro u mene prstom pokazivala gomila ljudi. Sretno sam viknula: “Da, imam rep, vi malograđani!”, i ispružila repić uvis. Mahala sam njime dok zaprepaštena gomila nije ostala samo točka, a grupni vrisci se zamijenili pojedinačnim krikovima svježeg vala prolaznika. Prije nego sam ušla u ured, ponovno sam zamotala rep oko sebe. Nitko nije ništa primjetio. Nakon nekoliko sati za računalom opustila sam se i odlučila isprobati svoju teoriju o repu i miševima. Prste sam ostavila na tipkovnici, pišući neki dopis, a mišem sam upravljala repom. Nisam bila sigurna je li ovakav način rada bio brži, no svakako je bio puno zabavniji. Moj tihi radosni smijeh zamijenio je zaprepašten pogled kolege koji mi je pružao neke papire. Pogledao me od lopte na kojoj sam sjedila do miša kojim sam upravljala. Onda mi je pogledao i lice. Nad glavom mu je stajao golemi upitnik, kojeg nije rasplinulo ni moje tiho priznanje: “Da, imam rep.”
Zbunjen se okrenuo na peti i ušao u šefov ured. U mojoj glavi se upalila crvena lampica. Pokušavala sam se sjetiti je li u oglasu za posao stajalo da se traži bezrepa osoba. Nikako se nisam mogla toga sjetiti. Pogladila sam svoj repić, za ohrabrenje, i tiho mu tepala dok se nisu otvorila vrata šefovog ureda.
“Iva, dođi malo”, pozvao me je. Od njegovog tona naježila mi se dlaka na repu. Ušla sam i odmah s vrata počela objašnjavati:
“Molim vas, ja stvarno želim ovaj rep. Ionako sav posao obavljam preko telefona i e-maila. Čak ću nabaviti zavjese za svoj cubicle i dolazit ću prije ostalih. Odlazit ću nakon svih, tako da nitko ne mora gledati moj rep. Ako baš moram, čak ću ga sakriti nečime dok sam na poslu.”
“Ma daj, smiri se, radiš u korisničkoj podršci, zašto misliš da si zbog repa čudnija nego tvoji kolege? Ja sam te samo pozvao jer me zanimalo otkud ti rep, oduvijek sam htio imati jedan.”

objavio crna_ofca u 31. kolovoz 2006 23:48:00 | 7 komentara

Sjeo je na mene!

Upravo mi se dogodila jako čudna stvar. Već jedno 2 tjedna ne spavam normalno, jer sam konačno ušla u alkoholni pubertet i otkrila da je jedina stvar bolja od pijanke pijanka s gitarom. I tako mi svaki drugi dan pijemo bar do 4 ujutro. Problem je što radim od 9 ujutro, a treba još i pospremiti, otuširati se... Već 2 tjedna živim na po 2-3 sata sna dnevno. Danas je nedjelja, ne da mi se ništa raditi... tako da sam zaključila da bih mogla popodne malo odrijemati. Izvalila sam se na kauč, zavrtila jedan od svojih omiljenih scenarija u glavi i čekala da zaspem. Iz nepoznatih razloga imala sam kemijsku u ruci. Mislim da sam možda rješavala sudoku. Taman kad me ulovio prvi san, začula sam da netko otključava vrata stana. Pošto ne očekujem nikog, prepala sam se. Krenula sam ustati, no nisam mogla. Najednom kao da mi je nestao oslonac ispod glave. Pokušala sam vrisnuti no ni to nisam uspjela. Pokušala sam pustiti kemijsku (koju sam i dalje osjećala u ruci, iako nisam osjećala ni kauč ni svoju odjeću), no nisam ni to uspjela. Uhvatila me grozna panika, i nekakav osjećaj propadanja. Onda sam uspjela trepnuti i sve je to prošlo. Ponekad mi se desi da sanjam nešto slično, no bila sam sigurna da ovaj put još nisam zaspala. Naravno, bacila sam se na Wikipediju i tamo pronašla objašnjenje.
Ono što mi se dogodilo zove se paraliza spavanja. To je privremena paraliza tijela koja se događa odmah po buđenju ili prije padanja u san. Slična je normalnoj paralizi koja nam se događa za vrijeme REM faze sna. Zapravo se dogodi to da nam je mozak potpuno budan, no tijelo nije. Ovo stanje može biti popraćeno i halucinacijama. Vrlo često paraliza spavanja proglašava se snom. Studije pokazuju da se ovo dogodi svakom čovjeku bar jednom ili dvaput u životu.
Faktori koji mogu povećati vjerojatnost paralize spavanja:
    - spavanje na leđima
    - nepravilan raspored spavanja
    - povećani stres
    - nagla promjena okoline ili stila života
    - sredstva za spavanje
U starijim kulturama paraliza spavanja se obično povezivala sa zlodusima koji žrtvi sjede na prsima.

objavio crna_ofca u 20. kolovoz 2006 18:17:00 | 8 komentara